7. 9. 2013.

Nedelja je dan za lov na Međunarodnu svemirsku stanicu?

Autor: amatersko astronomsko društvo "Tycho Brahe" Beograd
Lokacija i datum: periferija Beograda 1.9.2013.
Oprema: Standardna

Nedelja 17. jul 2011. za nas je bio jedan od onih dana koje otprilike samo demencija, i to u težem obliku, možda nekako može potisnuti iz našeg sećanja. Tog istorijskog dana, po prvi put pošlo nam je za rukom da zabeležimo prelet Međunarodne svemirske stanice (MSS) preko Sunčevog diska i to u uslovima koji su bili daleko od idealnih u jednom gotovo dramaturškom zapletu koji je čak pretio da našu brižno isplaniranu akciju pretvori u potpuni fijasko. Kako je sve to izgledalo tada, pre nešto više od dve godine, možete videti u našem izveštaju ovde

Preleti Međunarodne svemirske stanice, impresivne građevine gabarita fudbalskog igrališta koja orbitira na visini od približno 400km prosečnom brzinom od 27.600 km/h, zapravo nisu uopšte tako retka pojava na našem nebu i događaju se maltene svakodnevno u više navrata, sa time što ih je svakako mnogo lakše uočiti noću kada umeju predstavljati jedan zaista lep prizor za oko. Nasuprot tome takozvani tranziti preko raznoraznih nebeskih objekata posmatrano iz naše perspektive ne odigravaju se baš tako često. Preleti preko Sunca i Meseca, iako najčešći među njima, zbivaju se tipično tek nekoliko puta u toku godine na određenoj geografskoj lokaciji i u najboljem slučaju ne traju duže od par sekundi. Krajem sada već prošlog meseca avgusta tekuće godine posredstvom specijalizovanog Internet servisa CalSky dobijamo dugo očekivanu poruku koja je glasila: MSS prelazi preko Sunčevog diska | Beograd 1. septembar 2013. | 17h 31m 17s | trajanje 1.7 sekundi. Usledilo je par telefonskih poziva, ne mnogo reči i vrlo brzo imali smo cenzus, stupamo u akciju!

Tog prvog septembarskog dana, vremenski uslovi bili su skoro pa idealni sa vrlo prijatnom temperaturom i tek po nekim oblačkom što nije predstavljalo razlog za brigu. Nekih 45 minuta pre najavljenog tranzita, sa opremom koja je bila tek toliko rasklopljena da bi je mogli transportovati, pristižemo na ugovorenu lokaciju smeštenu na samom obodu periferije Beograda, a parkirali smo se na mestu na kome se završavao asfalt, a počinjala polja...


Sa montiranjem opreme započeli smo bez oklevanja, jer iako smo pred sobom imali gotovo jedan ceo školski čas kako bi se valjano pripremili da zabeležimo tih 1.7 sekundi, poučeni iskustvom bili smo svesni da smo možda već i zakasnili. Dodatnu poteškoću predstavljala je činjenica da se vrlo brzo oko nas sjatila lokalna mladež koju je sasvim razumljivo živo zanimalo šta se to događa i koji su nas simultano obasipali raznoraznim pitanjima na koje je valjalo i odgovoriti. Tenzija je rasla i tek nekih 10-ak minuta pred sam tranzit bili smo koliko toliko spremni te napravili i prve probne snimke, a evo kako je tog dana izgledala pozornica na kojoj se spremala odigrati jedna neobično kratka predstava koju smo mi sa nestrpljenjem isčekivali

Sunce i aktivne regije AR1834, AR1835 i AR1836 (za detalje pređite mišem preko fotografije)
Astrosolar Baader filter, okular 20mm, Canon A3400IS uvećanje 2x, 500 stakiranih kadrova

Ono što se ispostavilo, a vremena je bilo sve manje, je da ćemo imati veliki problem sa fokusiranjem, zapravo intenzivna Sunčeva svetlost i mali ekran fotoaparata pokazali su se kao krajnje nekompatibilna kombinacija, a veliki tamni plašt kojime se obično prekrivamo upravo u ovakvim situacijama smo naravno zaboravili poneti sa sobom. Ovaj reklo bi se mali detalj mogao je vrlo lako ozbiljno osujetiti naše ambiciozne planove


U 17:26 nekih 5 minuta pre no što bi MSS trebao dotaći rub Sunčevog diska, gotovo da smo poskočili kada se sa mobilnog telefona oglasio alarm u vidu tutnjavine legendarnog Space Shuttle-a pri poletanju koji je bio poslednje upozorenje da je pripremama došao kraj i da se sada nalazimo u fazi terminalnog odbrojavanja. Koristeći motore zadnji put doterujemo kadar i tačno u 17:29:14 započinjemo sa snimanjem. Prolazile su sekunde...zatim minuti, a od MSS-a nije bilo ni traga? Pomalo zbunjeni i delom razočarani u 17:34:00 obustavljamo snimanje. Ekspresno smo se popakovali, pozdravili sa ekipom iz kraja i ipak sa izvesnom dozom entuzijazma koji nas još uvek nije napuštao požurili kući da pregledamo materijal

Ne zadugo kasnije, kada se snimak ovoga puta na velikom ekranu počeo odvijati pred našim očima pristigla je i prva dobra vest, za sada barem fokus je izgledao zadovoljavajuće. A onda nekako baš na isteku drugog minuta jedan neidentifikovani leteći objekat je munjevito projurio preko Sunca kroz kadar, znali smo da su to mogle biti samo dve stvari, ili neka ptica ili Međunarodna svemirska stanica?

Astrosolar Baader filter, okular 20mm, Canon A3400IS uvećanje 2x

Istog trena u naletu nestrpljenja usporavamo snimak na zdravorazumnu brzinu i postajemo svesni da smo nakon nešto više od 2 godine i silnih peripetija koje su nas pratile ipak konačno uspeli u našoj nameri da još jednom zabeležimo momenat koji je vrlo lako mogao biti izgubljen zauvek i to samo u jednom treptaju oka

Astrosolar Baader filter, okular 20mm, Canon A3400IS uvećanje 2x (usporen snimak 6x)

29. 8. 2013.

Ne tako obična zvezdana zabava u Banatskom Brestovcu

Autor: amatersko astronomsko društvo "Tycho Brahe" Beograd
Lokacija i datum: okolina Banatskog Brestovca 9.8.2013.
Oprema: Standardna

Pre izvesnog vremena i nakon još jednog suviše dugog perioda naše astro-apstinencije konačno smo se maltene u punom sastavu ponovo obreli pod ozvezdanim noćnim nebom sa jednim neizdrživim osećanjem nostalgije koje je tek tada spontano krenulo da kopni, a nas je pored uzbuđenja lagano počeo obuzimati onaj iskonski i gotovo zaboravljeni mir koji kao da nije poticao sa ovoga sveta. Uprkos tome što su baš tog vikenda, posle jednog dužeg talasa tropskih vrućina, bile prognozirane "katastrofalne" vremenske nepogode (uključujući i "pijavice"?) koje su iz pravca zapada trebale protutnjati kroz našu zemlju, mi se nismo dali pokolebati te već u petak negde pred suton pristižemo na teren, jednu nepreglednu ravnicu prošaranu poljoprivrednim usevima i korovom, a kako se ispostavilo i astronomskim brojevima komaraca :|

Zapadni horizont (panorama) 20:21 +2UTC


No i zloslutni oblaci na zapadu u koje je utonulo zalazeće Sunce i rojevi komaraca vrlo brzo su zaboravljeni kada su prve zvezde počele da se ukazuju na nebu. A noćno nebo je ovde posebna priča jer je lokacija na kojoj smo se našli stacionirana baš nekako između, a i relativno blizu velikih urbanih sredina, stoga je praktično čitav horizont bio preplavljen neprirodno žuto narandžastim sjajem, dok se visoko iznad nas prema zenitu sasvim lepo mogao uočiti deo Mlečnog puta podsećajući nas na to kako naš dom zapravo izgleda iz jedne šire perspektive. Fotka koja sledi, a na kojoj je zabeležen prelet Međunarodne svemirske stanice kroz asterizam "Velika kola",
na žalost vrlo lepo dočarava popmezne razmere sve prisutnijeg svetlosnog zagađenja.

Canon A550 CHDK ISO400 F2.6 30sek. 21:42 +2UTC

Navedene probleme samo je dodatno upotpunio tehnički problem koga smo postali svesni tek nakon nekih sat vremena provedenih u postavljanju i podešavanju teleskopa i montaže. Tokom beleženja prvih probnih ekspozicija od 30 sekundi kako bi se uverili da smo u fokusu i da praćenje zadovoljavajuće radi imali smo šta da vidimo, ali i čujemo. Probne fotke više su ličile na pljusak meteora nego li na nebo posuto zvezdama, a iz montaže dopirao je zvuk koji je podsećao na zvuk traktora u leru :)

Jedan od neuspelih probnih snimaka

Kako nije bilo ni vreme niti mesto da se sa ozbiljnije pozabavimo novonastalim problemom, praktično u očajanju proveravamo i dotežemo sve sumnjive šrafove i spojeve i vršimo dodatno balansiranje montaže što nam je na kraju izgleda i pomoglo da koliko toliko povratimo kontrolu nad odmetnutom opremom. Probne fotografije za sada su izgledale onako kako smo i očekivali, a mi smo konačno bili spremni da se damo u lov na naš prvi objekat te večeri

Canon A550 CHDK ISO400 F2.6 15sek. 23:33 +2UTC

Pošto nas je tek nekoliko dana delilo od dugo očekivanog maksimuma poznate meteorske kiše Perseida, često tokom noći naši pogledi bili su usmereni baš u pravcu sazvežđa Persej odakle se i očekivao najveći broj sjajnih meteora, a na prethodnoj fotki čini se da nam je slučajno pošlo za rukom da zabeležimo trag jednog od njih.
U neposrednoj blizini, preciznije nešto poviše ka sazvežđu Kasiopeje nalazi se i objekat pomalo hladnog naziva Caldwell 14, u narodu poznatiji kao Dvojno zvezdano jato u Perseju, a koji predstavlja pravi dragulj našeg neba i koji već u najobičnijem dvogledu počinje da pleni svojom raskošnom lepotom. Evo kako je ono izgledalo te večeri u primarnom fukusu našeg teleskopa

Caldwell 14 (2x30sek. ISO1600 + 8x30sek. ISO800 + 10x30sek. ISO400 + 25 dark)

Duet zvezdanih jata u Perseju nalazi se na podjednakoj razdaljini od nekih 7.500 svetlosnih godina od Zemlje što ih svrstava u naš bliski kosmički komšiluk. Naša matična galaksija Mlečni put na primer koja izgledom podseća na jedan zaista ogroman spiralni disk i koja je dom ne samo našem Suncu već i svim ostalim zvezdama koje možemo videti na noćnom nebu u prečniku se pruža gotovo 100.000 svetlosnih godina, te uz Andromedu (M31)
i "Trougao" (M33 Triangulum) čini trojstvo najdominantnijih među 30-ak galaksija u takozvanoj lokalnoj grupi. Kako "Mlečni put" iz objektivnih razloga nismo bili u mogućnosti fotografisati iz pogodne perspektive, a budući da smo Andromedu ovekovečili već u više navrata, logično red je došao na "Trougao" koji na udaljenosti od oko 3 miliona svetlosnih godina spada u najudaljenije objekte uočljive (ponekad) golim okom sa Zemlje

M33 (10x30sek. ISO3200 + 28x30sek. ISO1600 + 30x30sek. ISO800 + 25 dark)

Pošto se zora ubrzano bližila, a nama preostalo vremena za eventualno još jedan objekat, odlučujemo se da ponovo pojurimo galaksiju u sazvežđu Riba za kojom smo već više puta bezuspešno tragali i koja očigledno iz sasvim razumljivih razloga nosi nadimak "Fantom galaksija" (M74). Dodatni razlog bila je i činjenica da je samo dve nedelje ranije 25. jula u njoj uočena sjajna supernova (2013ej), spektakularna eksplozija supermasivne zvezde na kraju njenog života, a koja je još neko vreme trebala biti sasvim lepo oučljiva. Uz malo sreće, mnogo truda i na našu veliku radost konačno smo uspeli u tome, a na fotografiji kako smo i očekivali ukazala se i nova zvezda koju sasvim izvesno više nikada nećemo videti

M74 i SN2013ej (10x30sek. ISO3200 + 20x30sek. ISO1600 + 9x30sek. ISO800 + 25 dark)
Interesantno je da "Fantom galaksija" i pripadajuća joj supernova na snimku, izuzevši okolne zvezde koje su sastavni deo naše galaksije, predstavljaju praktično direktan prenos događaja iz zaista drevne prošlosti. Njihova "fosilna svetlost" koja se, daleko pre no što je čovek zakoračio Zemljom, pre nekih 30-ak miliona godina zaputila odande kroz međugalaktički prostor konačno je 10. avgusta 2013. u ranim jutarnjih časovima pristigla do Zemlje i svoj put završila na čipu našeg fotoaparata negde u poljima kraj Banatskog Brestovca.

A kada je rotacija planete na kojoj smo proveli još jednu nezaboravnu noć pod zvezdama, uslovila da Sunce sa istoka krene da boji nebeski svod, znali smo da je došao čas da se popakujemo i krenemo dalje, a sa sobom poneli smo uspomene koje su se možda već odigrale pred nečijim očima, milionima godina ranije...

24. 7. 2013.

Merdevine i dvogled za Mesec "Gromovnik"

Autor: ExNor
Lokacija i datum: Beograd, 22. jul 2013. +2UTC
Oprema: merdevine, dvogled 8x30, fotostativ i Canon A550 CHDK

Budući da naš za sada jedini prirodni satelit svoju punu fazu u najvećem broju slučajeva doseže jedanput u toku mesec dana, po tradiciji svakome od njih dodeljen je poseban naziv koji na neki način simbolizuje doba godine u kome se on pojavljuje. Shodno tome, pun Mesec koji se po našem lokalnom vremenu zbio 22. jula u 20:16 nosi ime "Gromovnik" (Thunder Moon), a što bi trebalo da sugeriše na česte vremenske neprilike u tom periodu.

Te večeri nekim čudom bilo je potpuno vedro i bez oluja, a kako Mesec u punoj fazi i nije baš neka atraktivna meta za osmatranje teleskopom, te da da se pored njegovog intenzivnog pepeljasto plavičastog sjaja gotovo ništa drugo na nebu nije ni moglo razlučiti, odlučio sam se da izvedem jedan eksperiment i pokušam da fotografišem "Gromovnika" kroz okular mog prastarog i polu ispravnog dvogleda, što možda može izgledati kao ne preterano veliki izazov, no pokazalo se (a ovo mi nije prvi put) da je stvarnost ponekad upravo dijametralno suprotna od naših očekivanja.


Kao što se može videti na prethodnoj fotografiji, za potrebe ovog eksperimenta iskoristio sam sledeće "sastojke": rasklopive kućne merdevine, nekoliko knjiga različite debljine, dvogled, foto stativ i kameru. Ne preterano mnogo komponenti, ali kada je došao red da se one sve povežu u jedan skladan optički sistem za astrofotografiju, problemi su najednom počeli da se gomilaju. Prvo same merdevine, uzgred poprilično klimave, bilo je potrebno sve sa dvogledom i specifičnim izborom knjiga usmeriti na pravi način kako bi se Mesec uopšte ukazao u okularu, usledilo je fokusiranje čime je prvi, da kažem lakši deo priče, bio završen.
Drugi deo, za koji se ispostavilo da zahteva poznavanje barem osnova joge plus čelične živce, podrazumevao je dovođenje u optičku osu okulara dvogleda i objektiva fotoaparata koji su pri tome morali biti što bliže jedan drugome usput vodeći strogo računa da se merdevine ili dvogled ni malo ne pomere, u protivnom neminovno je sledio povratak na sam početak. A kada se sve ranije navedeno eventualno nekako i dovede u kakav takav red, da bi se dobila smislena fotografija potrebno je ručno podesiti odgovarajuće parametre na kameri. Koristeći blagodeti nadograđenog sistemskog softvera (CHDK) dužinu ekspozicije sam držao znatno ispod jedne sekunde, a za fokusiranje sam koristio obod Meseca. Sve u svemu ispucao sam nešto preko 60 fotografija, od kojih je tek nekoliko uspelo, evo jedne od njih

22.7.2013. 23:54 +2UTC ISO100 F5.5 1/160sek. (detalj)
Za izvornu fotografiju, pređite mišem preko Meseca

No tek što sam "uhvatio ruku" ili mi se barem tako samo činilo, već je bilo proteklo više od pola sata kako sam se krivio na terasi boreći se da održim kontrolu nad svojim eksperimentom, a Mesec "Gromovnik" na njegovom putu ka zapadu već je zalazio za krošnje drveća koje su se isprečile tu između nas. Bilo mi je jasno da je došlo vreme da se pozdravimo, a ja sam mu poželeo da i narednog jula poseti naš grad i svojom svetlošću ponovo obasja možda neke nove puteve kojima do tada nismo išli...

23.7.2013. 00:02 +2UTC ISO100 F5.5 1/250sek. (detalj)
Za izvornu fotografiju, pređite mišem preko Meseca