17. 11. 2012.

Zvezdana zabava Trbušac 20.10.2012.

Autor: amatersko astronomsko društvo "Tycho Brahe" Beograd
Lokacija i datum: Trbušac 20.10.2012.
Oprema: Standardna

Nakon nešto dužeg perioda apstinencije prouzrokovane kako jesenjim vremenskim (ne)prilikama tako i našim svakodnevnim obavezama, konačno ponovo nam se ukazala šansa da barem na kratko za sobom ostavimo blještavu svetlost velikog grada i provedemo noć u prirodi pod zvezdanim nebom u druženju sa svetlostima vasione. Kao po običaju sve se dogodilo potpuno neplanirano, a ovoga puta glavni "krivac" za iznenadnu avanturu bio je kolega 5ja kome je, kako je i sam izjavio te subote nakon što je čuo vremensku prognozu, krv astronoma amatera najednom proključala, što je bilo i više nego dovoljno za momentalnu akciju. Nekoliko telefonskih poziva, par odgođenih obaveza i već smo bili u automobilu, pod punom "ratnom opremom" nošeni talasom entuzijazma zaputili smo se u susret zvezdama...
Nakon nešto manje od dva sata vožnje stižemo u Trbušac, mestašce na samoj granici između Mačve i Srema nedaleko od reke Save, prekoputa koje se u neposrednoj blizini nalazi specijalni rezervat prirode Obedska bara. Smestili smo se na zaista lepom imanju jednog našeg bliskog prijatelja i fenomenalnog domaćina, a kako je noć bila već uveliko poodmakla, maltene iz kola krećemo sa postavljanjem astronomske opreme, usledio je izbor pogodne lokacije, zatim nivelisanje, useveravanje, balansiranje, kolimacija i ostale tehnikalije. Posebno nas je obradovalo to što se Mlečni put sasvim pristojno video i to dobrim delom neba, prizor u kome duže vremena nismo baš bili u prilici da uživamo i siguran znak da smo se našli u oazi koja je još uvek stojički odolevala pred bujicom svetlosnog zagađenja.
Pošto je teleskop konačno bio postavljen i spreman za akciju, a kako i dolikuje jednoj zvezdanoj zabavi, prvi deo večeri bio je posvećen osmatračkoj astronomiji. I pored više impresivnih objekata dubokon neba koje smo imali prilike da vidimo, nekako najviše uzdaha i divljenja među okupljenima ovoga puta prouzrokovao je Jupiter sa svoja četiri sjajna meseca, koji je uprkos udaljenosti od gotovo 650 miliona kilometara u okularu izgledao kao da ga možete dodirnuti. Od našeg vrlo predusretljivog domaćina tom prilikom saznali smo i neke interesantne mitološke činjenice u vezi sa rimskim kraljem svih bogova, oluje i neba Jupiterom (pandan grčkom Zevsu) i njegovim vernim nebeskim pratiocima iz grčke mitologije poznatim kao: Io, Europa, Ganimed i Kalisto.
Nakon više sati provedenih u osmatranju divota noćnog neba, čega ne bi ni bili svesni da u jednom trenutku nismo pogledali na časovnik, shvatamo da nam nije preostalo još mnogo vremena za ono što smo takođe nameravali da ostvarimo te večeri. Nismo se ni pogledali, a već je usledila hitra reakcija, kolega 5ja je u rukama držao fotoaparat koju montira na T-prsten adapter u primarni fokus teleskopa, tražiocem vrlo lako pronalazimo prvi željeni objekat, fokusiramo, pokrećemo motore, zatim kameru...ono što sledi je kratak astrofoto izveštaj sa više nego uspele zvezdane zabave u Trbušcu, kome bi se sasvim izvesno vrlo rado vratili nadamo se već prvom sledećom prilikom.

Otvoreno zvezdano jato M45 Plejade ili Vlašići, takođe poznato i kao "Sedam sestrica" iz grčke mitologije, nama su najbliži M-objekat na udaljenosti od oko 400 svetlosnih godina. Lako uočljive čak i iz urbanih sredina one svoju pravu lepotu prikazuju tek na manjim uvećanjima, a naročito na fotografijama sa dužom ekspozicijom na kojima počinju da se ukazuju plavičasti obrisi oblaka gasa i prašine kroz koje one trenutno prolaze. Da bi razotkrili
imena "Sedam sestrica" kao i njihovih roditelja Atlasa i Pleione, pređite mišem preko fotografije.

M45 8x30sek. ISO6400 + 9x30sek. ISO3200 + 8x30sek. ISO1600 + 18 dark

Nakon očaravajućih Plejada teleskop usmeravamo u pravcu sasvim sigurno najpoznatije magline našeg noćnog neba M42 koja se nalazi u sazvežđu Lovca na udaljenosti od približno 1.400 svetlosnih godina i koja je nama najbliža regija masovnog stvaranja novih zvezda. Zanimljivo je da najnovije otkriće jednog međunarodnog tima astronoma sugeriše da se u samom "srcu" magline poznato kao Trapezijum, nalazi crna rupa čak dve stotine puta masivnija od Sunca, a ako se to ispostavi kao tačno naša "nevidljiva komšinica" postaće i zvanično najbliža crna rupa otkrivena do danas.

M42 7x30sek. ISO1600 + 6x30sek. ISO800 + 16x30sek. ISO400 + 8x30sek. ISO200 + 27 dark

Kada su arapski, kineski i japanski astronomi nezavisno jedni od drugih pre skoro hiljadu godina, tačnije 1054. na nebu uočili novu i neobično sjajnu zvezdu, iako nisu bili u stanju razumeti razloge njenog iznenadnog pojavljivanja, niti koji bi fizički procesi mogli stajati iza toga, za sobom ostavljaju detaljna i ispostavilo se vrlo vredna dokumenta u pisanoj formi, koja su modernim astronomima omogućila ne samo da shvate o kavom objektu je reč, već i da odrede njegovu tačnu poziciju na nebu. Stoga danas znamo da je događaj iz 1054. bio zapravo izuzetno retka i spektakularna eksplozija zvezde na kraju svog životnog veka takozvana supernova, a da je objekat koji nazivamo Kraba maglina (M1 Crab nebula) ništa drugo no nezamisliva količina materijala koji je ona rasejala pre gotovo jednog milinijuma i koji se od tada bez prestanka i dalje širi svetlosnim godinama unaokolo.

M1 8x30sek. ISO3200 + 17x30sek. ISO1600 + 17x30sek. ISO800 + 27 dark

Ruža maglina (Rosette nebula) poznata i kao Caldwell 49 je zaista najveći "cvet" koji možemo videti u prirodi jer 50 svetlosnih godina koliko ona meri u prečniku približno je cifri od gotovo neverovatnih 500 biliona kilometara! Stacionirana na samom rubu velikog molekularnog oblaka u sazvežđu Jednoroga (Monoceros) na nekih 5.000 svetlosnih godina od Zemlje, u svome središnjem delu vremenom je iznedrila otvoreno jato mladih i vrelih zvezda koje su joj za uzvrat svojom intenzivnom radijacijom podarile upečaljiv i jedinstven oblik. Iako je uočljiva već i u omanjim teleskopima kao sivkasta izmaglica, tek na fotografiji počinje da se ukazuje njena dominantna crvena boja koja potiče od jonizovanih atoma vodonika, dok su suptilni detalji ove odista fascinantne magline dostupni isključivo uz korišćenje dugih ekspozicija i specijalizovanih filtera, kojima na žalost nismo raspolagali.

Caldwell 49 15x30sek. ISO3200 + 5x30sek. ISO1600 + 18 dark

Interesantno je da dok smo fotografisali Ruža maglinu našim već ustaljenim postavkama kada su u pitanju dužina ekspozicije i ISO osetljivost, apsolutno ni u jednom trenutku nismo bili sigurni da li je uopšte imamo u kadru jer se na ekranu fotoaparata slabo šta videlo osim centralnog i prilično neupečaljivog otvorenog zvezdanog jata koje nam je jedino ulivalo nadu da smo teleskop usmerili u željenom pravcu. Ne bi li razrešili tu misteriju u jednom trenutku podešavamo kameru na izrazito visoku osetljivost od ISO 6400 i beležimo uobičajenih 10 kadrova od po 30 sekundi. Usledilo je poprilično iznenađenje, umesto Ruže na fotografijama smo uspeli registrovati prve svetlosti zore koja u tim momentima još uvek nije bila uočljiva na nebeskom svodu. Ujedno bio je to znak da se naša prva i više nego uspešna zvezdana zabava u Trbušcu ubrzano bližila kraju, usledilo je pakovanje opreme i odlazak na tada već željno očekivani počinak.

Ruža maglina u osvit zore nad Trbušcem (10x30sek. ISO6400)