24. 3. 2012.

7 sekundi do Saturna

Autor: ExNor
Lokacija i datum: Beograd, 23. i 24. mart 2012.
Oprema: Standardna

Budući da je sinoć nebo bilo relativno vedro odlučio sam se za popravni iz planetarne astrofotografije, jer svakako nisam bio zadovoljan radovima iz prethodnog članka gde je upravo bilo govora, kako o problemima koje ona sa sobom nosi, tako i savetima na koji način ih je moguće, ako ne izbeći, onda makar svesti na što manju meru

Mars 23. marta u 22:14 +1UTC
Canon A550 uvećanje 4x, okular 6mm i Barlow 2,5x
1240 kadrova procesirano u softveru Registax 5

Ovoga puta, sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da su na Marsu konačno uočljivi postojeći detalji sa površine, a obzirom na njegov period rotacije koji je vrlo sličan našoj planeti i iznosi 24,6 sati, iste površinske strukture biće vidljive i u narednom periodu oko 22 sata po našem vremenu. Takođe, na njegovom severnom polu nazire se i bela polarna kapa, koja se najvećim delom sastoji od čiste pijaće vode u zamrznutom obliku, a koju prekriva relativno tanak sloj suvog leda, odnosno zaleđeni ugljen dioksid.

Saturn 24. marta u 00:31 +1UTC
Canon A550 uvećanje 4x, okular 6mm
1189 kadrova procesirano u softveru Registax 5


Saturn je za razliku od Marsa ispao tek nešto bolje, rekao bih oštrije i sa malo više detalja, no obrađujući ga na računaru, došao sam na ideju da se malo poigram sa njime i napravim sledeću animaciju...

Pođimo na naše fantastično putovanje ka Saturnu daleko brže od neutrina, svetlosti i svega što poznajemo.
Ono će trajati tek nešto duže od 7 sekudni, a u svakom koraku prevaljivaćemo približno 95 miliona kilometara.
Na kraju, ostavićemo Saturn za sobom i naći se u bespućima Solarnog sistema na oko 1 milijardu i 320 miliona kilometara daleko od našeg zajedničkog i trenutno jedinog doma, planete Zemlje.

18. 3. 2012.

Tanka linija između iluzije i fizičke stvarnosti

Autor: ExNor
Lokacija i datum: Beograd, 15. i 18. mart 2012.
Oprema: Standardna

Pre izvesnog vremena bio sam u prilici da pročitam vrlo zanimljiv članak u kome cenjeni kolega Thierry Legault govori o najčešćim greškama koje možemo načiniti prilikom obrade astrofotografije, kada zbog neizbežnog šuma na izvornom materijalu i/ili agresivne obrade istog, možemo vrlo lako dovesti sebe ili nekog drugog u zabludu da se na fotografiji nalazi nešto, čega u stvarnosti zapravo nema. Izmeđuostalog Thierry navodi: "Mnogi ljudi nisu svesni da slika nije stvarnost - to je transformacija stvarnosti, kao i svaka slika koja se beleži pod teškim uslovima ili blizu granice rezolucije teleskopa, ona je sve manje pouzdana i sve manje odražava realnost".
Takođe, mnogi su činioci koji mogu izazvati probleme u astrofotografiji. Pre svega atmosferske turbulencije koje krive sliku i čine da postojeći detalji nestaju, a istovremeno kreiraju nove koji inače ne postoje, zatim trešenje teleskopa i neadekvatno praćenje objekta od interesa, šum i razlike u osvetljenju i boji slike koji potiču od čipa i elektronike same kamere, sve do difrakcije svetlosti na njenom putu kroz teleskop. Većinu ovih problema najčešće je vrlo teško izbeći, što zavisi od opreme koju posedujemo i naše veštine, ali ono što možemo, navodi Legault, je da budemo vrlo oprezni sa obradom: "...najbolji i najobučeniji u obradi astrofotografije nije onaj ko poznaje sve mogućnosti procesiranja, već onaj koji zna kada je trenutak da sa njome stane".
Originalan članak na engleskom jeziku možete pročitati ovde.

Inspirisan savetima iskusnijeg kolege odlučio sam da proverim kako to sve izgleda u praksi, teleskop sam postavio na terasu, "useverio" ga približno uz pomoć kompasa jer mi zvezda Severnjača nije u vidokrugu,
a meta za to veče bio mi je "opozicioni" Mars koji se oko 23h nalazio na lokalnom meridijanu.

Mars 15. marta u 22:54 +1UTC (10 sekundi sirovog materijala)
Canon A550 uvećanje 4x, MicroStage, okular 6mm i Barlow 2,5x

Za postprocesiranje ovog nazovi video zapisa koristio sam vrlo specijalizovan i dosta popularan softver Registax, koji ukratko budi rečeno, pomoću odgovarajućeg algoritma prolazi kroz sve ponuđene kadrove i odabira one sa nejvećim brojem detalja, zatim ih poravnava i stapa u jedinstvenu fotografiju, a koju nakon toga možemo dodatno uređivati koristeći integrisane alate u samom programu.

Mars nakon obrade
Registax 6 - procesirano 1433 kadrova

Upoređujući sirovi materijal i rezultujuću fotografiju jasno je uočljivo da su se, praktično niotkuda, pojavili izvesni detalji, a koji podsećaju na površinske strukture na Marsu. Ja na žalost nisam uspeo da pronađem adekvatnu kartu, koja bi mi potvrdila šta se zapravo moglo uočiti u tome trenutku iz naše perspektive, ali sam skoro pa siguran da je ovo samo jedan vrlo lep primer kako se na fotografiji u toku obrade pojavilo nešto što u realnosti uistinu ne postoji.

Nekoliko večeri nakon Marsa, na red je došao i veličanstveni gasoviti džin Saturn, druga planeta po veličini u Solarnom sistemu, a koji se lagano bližio opoziciji zakazanoj za 16. april ove godine. Obzirom da je sam kraj zime na severnoj hemisferi, on je u kasnim večernjim satima dosta nisko na horizontu i praktično se utapao u svetlosnom zagađenju velikog grada, što je dodatno otežavalo kako osmatranje tako i snimanje.

Saturn 18. marta u 01:08 +1UTC (10 sekundi sirovog materijala)
Canon A550 uvećanje 4x, MicroStage, okular 6mm 

Odmah je bilo uočljivo da je Saturn nešto više obećavao nego li Mars, u okularu teleskopa se prilično lepo video uprkos navedenim otežavajućim okolnostima, a i video zapis se činio detaljnijim. Nakon postupka obrade, rezultat je konačno razotkrio strukture koje stvarno postoje, a tu pre svega mislim na jasno uočljive raznobojne pojaseve oblaka u njegovoj atmosferi, a posebno je interesantno da je čini se počela da se nazire i čuvena Kasinijeva podela, inače ogroman procep širok oko 4.800 km koji se nalazi u sistemu njegovih prstenova.

Saturn nakon obrade
Registax 6 - procesirano 1212 kadrova
Na kraju, nadam se da sam uspeo u želji da demonstriram koliko je zapravo tanka linija između iluzije i fizičke stvarnosti u poprilično kompleksnom procesu nastajanja asrofotografije, na njenom dugom i krivudavom putu od neba do ekrana pred nama.

10. 3. 2012.

Aktivna regija 1429

Autor: ExNor
Lokacija i datum: Beograd, 10. mart 2012. UTC+1
Oprema: Standardna

Proteklih dana na žalost ponovo smo bili pod "rafalnom paljbom" raznoraznih dezinformacija plasiranih od strane domaćih medija javnog informisanja, a sve one imale su jednu zajedničku temu, naše Sunce. Verovatno već pogađate, reč je o prošlonedeljnim solarnim erupcijama i haosu koje su one izazvale, ali na sreću samo u glavama naših brižnih novinara (čast izuzecima), koji su i ovoga puta nadam se nesvesno, pokazali koliku moć može imati neodgovorno i nestručno izveštavanje. Evo samo nekoliko "interesantnih" naslova iz dnevne štampe:
"Dve solarne oluje hrle ka Zemlji, ugroženi sateliti i dalekovodi, avioni menjaju rute", "Solarna oluja udara u Zemlju", "Sunce napravilo haos na Zemlji".
Jednostavno ne mogu a da se ne prisetim avgusta, sada već davne 1999. godine i tadašnjeg delimičnog pomračenja Sunca, kada su se naši preplašeni sugrađani, sve sa životnom ušteđevinom, bukvalno zaključavali u podrume i kada su opustele ulice Beograda bezmalo ličile na scene iz apokaliptičnog filma "Dan posle".
Ipak...čini se da je evolucija jedan stvarno dug i poprilično neizvestan proces.
No, ne obazirući se na napise u štampi, u subotu sam bio za teleskopom na terasi sa idejom da osmotrim i ovekovečim tog "monstruma" - aktivnu regiju 1429. Koristio sam standardnu opremu i obavezni solarni filter u cilju da izbegnem zasigurno oštećenje svojih očiju, ali i opreme. Obzirom da je bio dan, na nebu se lepo moglo videti da atmosferske prilike nisu bile baš naklonjene, prisutna je bila nekakva izmaglica, a naša zvezda još uvek dosta nisko na horizontu, kako se ova zima bližila kraju...

Sunce na dan 10. mart 2012. u 11:41 +1UTC
Canon A550, MicroStage, okular 20mm
(za detalje pređite mišem preko fotografije)
Aktivna regija 1429 i njen kompanjon regija 1430
Canon A550, MicroStage, okular 6mm

U međuvremenu, 13. marta u 18:41 po našem vremenu, sada već odlazeća aktivna regija 1429 proizvela je još jednu dosta jaku erupciju klase M7 (detalji ovde), a po prvim zvaničnim informacijama iz pouzdanih izvora, velike su šanse da ista bude i geoefektivna. Ali pošto pouzdani izvori ne mogu sa sigurnošću predskazati kakvi će njeni efekti biti po nas, čini se da ću odgovor ipak morati potražiti na nekoj od trafika u dnevnoj štampi, a što sa posebnim nestrpljenjem očekujem. :)

8. 3. 2012.

Opozicija Marsa 2012.

Autor: amatersko astronomsko društvo "Tycho Brahe" Beograd
Lokacija i datum: Beograd, 3. i 5. mart 2012. UTC+1
Oprema: Standardna

Bliski susret sa „bogom rata“ reklo bi se ne zvuči kao kakva dobra ideja, no ovoga puta mi smo taj događaj sa posebnim nestrpljenjem čekali. Naravno reč je o astronomskoj opoziciji planete Mars, kome smo nakon nešto više od 2 godine (780 dana) orbitiranja oko Sunca ponovo prišli u najbližu tačku, na razdaljinu od oko 100 miliona kilometara ili 0,67 astronomskih jedinica. Posmatrano iz naše perspektive, kada Zemlja koja ima kraći orbitalni period pred opoziciju sustigne i krene da pretiče Mars nastaje prividan efekat retrogradnog kretanja, te on nekoliko meseci tumara nebom suprotnim smerom od uobičajenog. Odatle i naziv „planētēs“, što na staro grčkom označava lutalice. Lutanje Marsa započelo je 24. januara ove godine, u opoziciji se našao 3. marta, najbliže Zemlji 5., dok je povratak na „pravi put“ ili progradno kretanje zakazano za 14. april. Tokom navedenog perioda „Crvena planeta“ će biti lepo uočljiva tokom čitave večeri na našem nebu.

Noć opozicije Marsa, 3. mart 2012. godine
152 ekspozicije od 23:27 do 02:17
Canon A550 CHDK
Autor: ExNor

Konačno, posle duže pauze prouzrokovane zimom i lošim vremenom, a na našu veliku radost, ponovo smo se našli za teleskopom, opremu smo postavili kod kolege ExNor-a na terasi, jer je bio radni dan te nismo bili u mogućnosti da odemo na neku astronomski podobniju lokaciju. Iako je Mars tog 5. marta bio fizički najbliže Zemlji, jasno nam je bilo da oprema koju posedujemo, te faktori poput svetlosnog zagađenja, skoro pun Mesec i poprilično nestabilna atmosfera čine uočavanje površinskih detalja na Marsu skoro pa nemogućom misijom.
Na žalost tako je i bilo, doduše za razliku od vizualnog posmatranja, sada se jasno moglo uočiti da Mars nije tek jedna crvenkasta zvezda na nebu, već da poseduje planetarni disk, ali ništa više od toga. Evo i fotografije koja će možda uspeti da vam dočara ono što smo mi "videli" u okularu.

Canon A550, MicroStage, okular 6mm i Barlow 2,5x
514 kadrova obrađeno u RegiStax-u
5x sofversko uvećanje (detalj)
Nakon razočarenja sa Marsom ništa drugo nam nije preostalo nego da usmerimo teleskop ka Mesecu, koji će za 3 dana biti pun i pored čijeg sjaja, začinjenog svetlosnim zagađenjem velikog grada, jednostavno slabo da se šta drugo moglo i videti. Fotografije koje slede zabeležene su fotoaparatom Canon A550 na MicroStage adapteru i širokougaonim okularom od 6mm.

Pitagorin krater (gore-centralno) prekriven tamom, a u njemu jedva uočljiv vrh tek obasjan Suncem.

Keplerov krater (desno) i najveće "more" Meseca "Okean oluja" (Oceanus Procellarum) 4.000.000 km2

I naravno, za kraj evo i Tycho kratera, zanimljivo da je njegov centralni vrh koji se jedva nazire na fotografiji visok oko 2.000 metara, što će reći poput 4 beogradske Avale naslagane jedna na drugu.