18. 3. 2012.

Tanka linija između iluzije i fizičke stvarnosti

Autor: ExNor
Lokacija i datum: Beograd, 15. i 18. mart 2012.
Oprema: Standardna

Pre izvesnog vremena bio sam u prilici da pročitam vrlo zanimljiv članak u kome cenjeni kolega Thierry Legault govori o najčešćim greškama koje možemo načiniti prilikom obrade astrofotografije, kada zbog neizbežnog šuma na izvornom materijalu i/ili agresivne obrade istog, možemo vrlo lako dovesti sebe ili nekog drugog u zabludu da se na fotografiji nalazi nešto, čega u stvarnosti zapravo nema. Izmeđuostalog Thierry navodi: "Mnogi ljudi nisu svesni da slika nije stvarnost - to je transformacija stvarnosti, kao i svaka slika koja se beleži pod teškim uslovima ili blizu granice rezolucije teleskopa, ona je sve manje pouzdana i sve manje odražava realnost".
Takođe, mnogi su činioci koji mogu izazvati probleme u astrofotografiji. Pre svega atmosferske turbulencije koje krive sliku i čine da postojeći detalji nestaju, a istovremeno kreiraju nove koji inače ne postoje, zatim trešenje teleskopa i neadekvatno praćenje objekta od interesa, šum i razlike u osvetljenju i boji slike koji potiču od čipa i elektronike same kamere, sve do difrakcije svetlosti na njenom putu kroz teleskop. Većinu ovih problema najčešće je vrlo teško izbeći, što zavisi od opreme koju posedujemo i naše veštine, ali ono što možemo, navodi Legault, je da budemo vrlo oprezni sa obradom: "...najbolji i najobučeniji u obradi astrofotografije nije onaj ko poznaje sve mogućnosti procesiranja, već onaj koji zna kada je trenutak da sa njome stane".
Originalan članak na engleskom jeziku možete pročitati ovde.

Inspirisan savetima iskusnijeg kolege odlučio sam da proverim kako to sve izgleda u praksi, teleskop sam postavio na terasu, "useverio" ga približno uz pomoć kompasa jer mi zvezda Severnjača nije u vidokrugu,
a meta za to veče bio mi je "opozicioni" Mars koji se oko 23h nalazio na lokalnom meridijanu.

Mars 15. marta u 22:54 +1UTC (10 sekundi sirovog materijala)
Canon A550 uvećanje 4x, MicroStage, okular 6mm i Barlow 2,5x

Za postprocesiranje ovog nazovi video zapisa koristio sam vrlo specijalizovan i dosta popularan softver Registax, koji ukratko budi rečeno, pomoću odgovarajućeg algoritma prolazi kroz sve ponuđene kadrove i odabira one sa nejvećim brojem detalja, zatim ih poravnava i stapa u jedinstvenu fotografiju, a koju nakon toga možemo dodatno uređivati koristeći integrisane alate u samom programu.

Mars nakon obrade
Registax 6 - procesirano 1433 kadrova

Upoređujući sirovi materijal i rezultujuću fotografiju jasno je uočljivo da su se, praktično niotkuda, pojavili izvesni detalji, a koji podsećaju na površinske strukture na Marsu. Ja na žalost nisam uspeo da pronađem adekvatnu kartu, koja bi mi potvrdila šta se zapravo moglo uočiti u tome trenutku iz naše perspektive, ali sam skoro pa siguran da je ovo samo jedan vrlo lep primer kako se na fotografiji u toku obrade pojavilo nešto što u realnosti uistinu ne postoji.

Nekoliko večeri nakon Marsa, na red je došao i veličanstveni gasoviti džin Saturn, druga planeta po veličini u Solarnom sistemu, a koji se lagano bližio opoziciji zakazanoj za 16. april ove godine. Obzirom da je sam kraj zime na severnoj hemisferi, on je u kasnim večernjim satima dosta nisko na horizontu i praktično se utapao u svetlosnom zagađenju velikog grada, što je dodatno otežavalo kako osmatranje tako i snimanje.

Saturn 18. marta u 01:08 +1UTC (10 sekundi sirovog materijala)
Canon A550 uvećanje 4x, MicroStage, okular 6mm 

Odmah je bilo uočljivo da je Saturn nešto više obećavao nego li Mars, u okularu teleskopa se prilično lepo video uprkos navedenim otežavajućim okolnostima, a i video zapis se činio detaljnijim. Nakon postupka obrade, rezultat je konačno razotkrio strukture koje stvarno postoje, a tu pre svega mislim na jasno uočljive raznobojne pojaseve oblaka u njegovoj atmosferi, a posebno je interesantno da je čini se počela da se nazire i čuvena Kasinijeva podela, inače ogroman procep širok oko 4.800 km koji se nalazi u sistemu njegovih prstenova.

Saturn nakon obrade
Registax 6 - procesirano 1212 kadrova
Na kraju, nadam se da sam uspeo u želji da demonstriram koliko je zapravo tanka linija između iluzije i fizičke stvarnosti u poprilično kompleksnom procesu nastajanja asrofotografije, na njenom dugom i krivudavom putu od neba do ekrana pred nama.

2 коментара:

Marko Savić је рекао...

Svaka čast! Jako lep tekst i fotke :)
Verovao ili ne, Stellarium sasvim pristojno prikazuje koja je strana Marsa okrenuta ka nama i u koje vreme...
Ja probao i radi :)

ExNor је рекао...

Hvala Marko, vidiš Sterllarium ne isklučujem, a nisam zapazio da površinu Marsa ažurira u realnom vremenu :), još jednom veliko hvala!